Bes, ljutnja, nemoc

Ne strefi me cesto, na svu srecu, ali kad me strefi, kao sada, onda krece oluja koju je tesko zaustaviti… Lavina, reci, emocija, energije, koja ceka da se obrusi na nekog… Cak pocinje da mi bude muka, placem, heeej, placem! A meni je jako tesko naterati suze na oci… I sta mogu? Nista! U tome i jeste problem… Ne mogu nista… Zato sam i besna, zato me sve drma, urlala bih na sav glas. I znam sta sledi…. Povucicu se u sebe, duboko, tamo gde niko nece moci da mi pridje, osim jednom malenog osmeha, i male rucice… I bicu tamo neko vreme, trebace mi samoca, da me prodje , da prebolim…. Mrzim kad meni najblizi ljudi, odigraju tako. Onda shvatim koliko je kome stalo, tj. da nikom nije stalo, i da svi, ali bas svi gledaju iskljucivo sopstvenu guzicu, i kako god okrenem sama sam. Cini mi se da sam oduvek bila potpuno sama, i jedino na sebe mogu da se oslonim, jedino sebi mogu da verujem…. I dokle vise? Kad cu nauciti da je to tako?
Ili jednostavno neki ljudi nikad ne nauce…

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

17 mišljenja na „Bes, ljutnja, nemoc

  1. covek mozda nikada ne nauci iz razloga sto duboko u sebi veruje da postoji neko drugaciji od svih i toliko slican njemu samom…a zivot je dovoljno dug da pronadjes sebi slicnog,nesebicnog i uzasno kratak da bi ga provela zatvarajuci se u sebe oduzimajuci sebi jedino bitno:vera,ljubav,nada.

Ostavite odgovor